pokłócić
//pɔˈkwu.t͡ɕit͡ɕ//
Polishverb
Definitions
- 1.to cause to quarrel
- 2.to quarrel, to wrangle
Synonyms & related words
Synonyms
- skłócić
- skłócić się
Etymology
From po- + kłócić.
Forms
- kłócićimperfective
- pokłócićinfinitive
- pokłócęfuture • singular
- pokłócimyfuture • plural
- pokłóciszfuture • singular
- pokłóciciefuture • plural
- pokłócifuture • singular • third-person
- pokłócąfuture • plural • third-person
- pokłóci sięfuture • impersonal
- pokłóciłemmasculine • past • singular
- -(e)m pokłóciłmasculine • past • singular
- pokłóciłamfeminine • past • singular
- -(e)m pokłóciłafeminine • past • singular
- pokłóciłomneuter • past • singular
- -(e)m pokłóciłoneuter • past • singular
- pokłóciliśmypast • plural • virile
- -(e)śmy pokłócilipast • plural • virile
- pokłóciłyśmynonvirile • past • plural
- -(e)śmy pokłóciłynonvirile • past • plural
- pokłóciłeśmasculine • past • singular
- -(e)ś pokłóciłmasculine • past • singular
- pokłóciłaśfeminine • past • singular
- -(e)ś pokłóciłafeminine • past • singular
- pokłóciłośneuter • past • singular
- -(e)ś pokłóciłoneuter • past • singular
- pokłóciliściepast • plural • virile
- -(e)ście pokłócilipast • plural • virile
- pokłóciłyścienonvirile • past • plural
- -(e)ście pokłóciłynonvirile • past • plural
- pokłóciłmasculine • past • singular • third-person
- pokłóciłafeminine • past • singular • third-person
- pokłóciłoneuter • past • singular • third-person
- pokłócilipast • plural • third-person • virile
- pokłóciłynonvirile • past • plural • third-person
- pokłóconoimpersonal • past
- pokłóciłbymconditional • masculine • singular
- bym pokłóciłconditional • masculine • singular
- pokłóciłabymconditional • feminine • singular
- bym pokłóciłaconditional • feminine • singular
- pokłóciłobymconditional • neuter • singular
- bym pokłóciłoconditional • neuter • singular
- pokłócilibyśmyconditional • plural • virile
- byśmy pokłóciliconditional • plural • virile
- pokłóciłybyśmyconditional • nonvirile • plural
- byśmy pokłóciłyconditional • nonvirile • plural
- pokłóciłbyśconditional • masculine • singular
- byś pokłóciłconditional • masculine • singular
- pokłóciłabyśconditional • feminine • singular
- byś pokłóciłaconditional • feminine • singular
- pokłóciłobyśconditional • neuter • singular
- byś pokłóciłoconditional • neuter • singular
- pokłócilibyścieconditional • plural • virile
- byście pokłóciliconditional • plural • virile
- pokłóciłybyścieconditional • nonvirile • plural
- byście pokłóciłyconditional • nonvirile • plural
- pokłóciłbyconditional • masculine • singular • third-person
- by pokłóciłconditional • masculine • singular • third-person
- pokłóciłabyconditional • feminine • singular • third-person
- by pokłóciłaconditional • feminine • singular • third-person
- pokłóciłobyconditional • neuter • singular • third-person
- by pokłóciłoconditional • neuter • singular • third-person
- pokłócilibyconditional • plural • third-person • virile
- by pokłóciliconditional • plural • third-person • virile
- pokłóciłybyconditional • nonvirile • plural • third-person
- by pokłóciłyconditional • nonvirile • plural • third-person
- pokłócono byconditional • impersonal
- niech pokłócęimperative • singular
- pokłóćmyimperative • plural
- pokłóćimperative • singular
- pokłóćcieimperative • plural
- niech pokłóciimperative • singular • third-person
- niech pokłócąimperative • plural • third-person
- pokłóconyadjectival • masculine • participle • passive • singular
- pokłóconaadjectival • feminine • participle • passive • singular
- pokłóconeadjectival • neuter • participle • passive • singular
- pokłóceniadjectival • participle • passive • plural • virile
- pokłóconeadjectival • nonvirile • participle • passive • plural
- pokłóciwszyadverbial • anterior • participle
- pokłócenienoun-from-verb
Conjugation
Infinitive:pokłócić
Other Forms
present passive:pokłócony, pokłócona, pokłócone, pokłóceni, pokłócone
present active:pokłóciwszy
Full conjugation of pokłócić →