powikłanie
//pɔ.viˈkwa.ɲɛ//
Polishnoun
Definitions
- 1.verbal noun of powikłać
- 2.complication
Etymology
From powikłać + -anie.
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nominative | powikłanie | powikłania |
| Genitive | powikłania | powikłań |
| Dative | powikłaniu | powikłaniom |
| Accusative | powikłanie | powikłania |
| Instrumental | powikłaniem | powikłaniami |
| Locative | powikłaniu | powikłaniach |
| Vocative | powikłanie | powikłania |
Nominative
Singular
powikłanie
Plural
powikłania
Genitive
Singular
powikłania
Plural
powikłań
Dative
Singular
powikłaniu
Plural
powikłaniom
Accusative
Singular
powikłanie
Plural
powikłania
Instrumental
Singular
powikłaniem
Plural
powikłaniami
Locative
Singular
powikłaniu
Plural
powikłaniach
Vocative
Singular
powikłanie
Plural
powikłania