zabíjet
/[ˈzabiːjɛt]/
Czechverb
Definitions
- 1.to kill, to slaughter, to butcher
Forms
- zabítperfective
- zabíjetinfinitive
- zabíjetiinfinitive
- zabíjenínoun-from-verb
- zabíjímfirst-person • indicative • singular
- zabíjímefirst-person • indicative • plural
- -first-person • imperative • singular
- zabíjejmefirst-person • imperative • plural
- zabíjíšindicative • second-person • singular
- zabíjíteindicative • plural • second-person
- zabíjejimperative • second-person • singular
- zabíjejteimperative • plural • second-person
- zabíjíindicative • singular • third-person
- zabíjejíindicative • plural • third-person
- zabíjíindicative • plural • third-person
- -imperative • singular • third-person
- -imperative • plural • third-person
- zabíjejemasculine • present • singular
- -masculine • past • singular
- zabíjejícfeminine • neuter • present • singular
- -feminine • neuter • past • singular
- zabíjejíceplural • present
- -past • plural
Conjugation
Infinitive:zabíjet, zabíjeti
| I | zabíjím |
| we | zabíjíme |
| you (sg) | zabíjíš |
| you (pl) | zabíjíte |
| he/she/it | zabíjí |
| they | zabíjejí, zabíjí |
I
zabíjím
we
zabíjíme
you (sg)
zabíjíš
you (pl)
zabíjíte
he/she/it
zabíjí
they
zabíjejí, zabíjí