vykolejení
/[ˈvɪkolɛjɛɲiː]/
Czechnoun
Definitions
- 1.verbal noun of vykolejit
- 2.derailment
Etymology
From vykolejit + -ení.
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nominative | vykolejení | vykolejení |
| Genitive | vykolejení | vykolejení |
| Dative | vykolejení | vykolejením |
| Accusative | vykolejení | vykolejení |
| Vocative | vykolejení | vykolejení |
| Locative | vykolejení | vykolejeních |
| Instrumental | vykolejením | vykolejeními |
Nominative
Singular
vykolejení
Plural
vykolejení
Genitive
Singular
vykolejení
Plural
vykolejení
Dative
Singular
vykolejení
Plural
vykolejením
Accusative
Singular
vykolejení
Plural
vykolejení
Vocative
Singular
vykolejení
Plural
vykolejení
Locative
Singular
vykolejení
Plural
vykolejeních
Instrumental
Singular
vykolejením
Plural
vykolejeními