spalovat
/[ˈspalovat]/
Czechverb
Definitions
- 1.imperfective form of spálit
Forms
- spalovatinfinitive
- spalovatiinfinitive
- -noun-from-verb
- spalujifirst-person • indicative • singular
- spalujucolloquial • first-person • indicative • singular
- spalujemefirst-person • indicative • plural
- -first-person • imperative • singular
- spalujmefirst-person • imperative • plural
- spaluješindicative • second-person • singular
- spalujeteindicative • plural • second-person
- spalujimperative • second-person • singular
- spalujteimperative • plural • second-person
- spalujeindicative • singular • third-person
- spalujíindicative • plural • third-person
- spalujoucolloquial • indicative • plural • third-person
- -imperative • singular • third-person
- -imperative • plural • third-person
- spalujemasculine • present • singular
- -masculine • past • singular
- spalujícfeminine • neuter • present • singular
- -feminine • neuter • past • singular
- spalujíceplural • present
- -past • plural
Conjugation
Infinitive:spalovat, spalovati
| I | spaluji, spaluju |
| we | spalujeme |
| you (sg) | spaluješ |
| you (pl) | spalujete |
| he/she/it | spaluje |
| they | spalují, spalujou |
I
spaluji, spaluju
we
spalujeme
you (sg)
spaluješ
you (pl)
spalujete
he/she/it
spaluje
they
spalují, spalujou
Full conjugation of spalovat →