konat
/[ˈkonat]/
Czechverb
Definitions
- 1.to do
- 2.to take place
Forms
- dokonatperfective
- konatinfinitive
- konatiinfinitive
- konánínoun-from-verb
- konámfirst-person • indicative • singular
- konámefirst-person • indicative • plural
- -first-person • imperative • singular
- konejmefirst-person • imperative • plural
- konášindicative • second-person • singular
- konáteindicative • plural • second-person
- konejimperative • second-person • singular
- konejteimperative • plural • second-person
- konáindicative • singular • third-person
- konajíindicative • plural • third-person
- -imperative • singular • third-person
- -imperative • plural • third-person
- konajemasculine • present • singular
- -masculine • past • singular
- konajícfeminine • neuter • present • singular
- -feminine • neuter • past • singular
- konajíceplural • present
- -past • plural
Conjugation
Infinitive:konat, konati
| I | konám |
| we | konáme |
| you (sg) | konáš |
| you (pl) | konáte |
| he/she/it | koná |
| they | konají |
I
konám
we
konáme
you (sg)
konáš
you (pl)
konáte
he/she/it
koná
they
konají