čin
/t͡ʃîːn/nounSerbo-Croatian
Ћирилица: чин ⇄one entry, two scripts
Meanings
- 1action, act, deed
- 2act
- 3rank
Declension
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nominative | čȋn | čȉnovi |
| Genitive | čina | činova |
| Dative | činu | činovima |
| Accusative | čin | činove |
| Vocative | čine | činovi |
| Locative | činu | činovima |
| Instrumental | činom | činovima |
Forms
- čȋn
- canonical, inanimate, masculine
- чи̑н
- cyrillic
Origin
Inherited from Proto-Slavic *činъ.