ukojenie
//u.kɔˈjɛ.ɲɛ//
Polishnoun
Definitions
- 1.verbal noun of ukoić
- 2.relief, solace
Etymology
From ukoić + -enie.
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nominative | ukojenie | — |
| Genitive | ukojenia | — |
| Dative | ukojeniu | — |
| Accusative | ukojenie | — |
| Instrumental | ukojeniem | — |
| Locative | ukojeniu | — |
| Vocative | ukojenie | — |
Nominative
Singular
ukojenie
Plural
—
Genitive
Singular
ukojenia
Plural
—
Dative
Singular
ukojeniu
Plural
—
Accusative
Singular
ukojenie
Plural
—
Instrumental
Singular
ukojeniem
Plural
—
Locative
Singular
ukojeniu
Plural
—
Vocative
Singular
ukojenie
Plural
—