osobnik
//ɔˈsɔb.ɲik//
Polishnoun
Definitions
- 1.specimen (individual member of a species)
- 2.derogatoryindividual (a particular person)
Etymology
From osoba + -nik.
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nominative | osobnik | osobniki, osobnicy |
| Genitive | osobnika | osobników |
| Dative | osobnikowi | osobnikom |
| Accusative | osobnika | osobniki, osobników |
| Instrumental | osobnikiem | osobnikami |
| Locative | osobniku | osobnikach |
| Vocative | osobniku | osobniki, osobnicy |
Nominative
Singular
osobnik
Plural
osobniki, osobnicy
Genitive
Singular
osobnika
Plural
osobników
Dative
Singular
osobnikowi
Plural
osobnikom
Accusative
Singular
osobnika
Plural
osobniki, osobników
Instrumental
Singular
osobnikiem
Plural
osobnikami
Locative
Singular
osobniku
Plural
osobnikach
Vocative
Singular
osobniku
Plural
osobniki, osobnicy