nadgonić
//nadˈɡɔ.ɲit͡ɕ//
Polishverb
Definitions
- 1.colloquialto catch up on, to make up for
Synonyms & related words
Etymology
From nad- + gonić.
Forms
- nadganiaćimperfective
- nadgonićinfinitive
- nadgonięfuture • singular
- nadgonimyfuture • plural
- nadgoniszfuture • singular
- nadgoniciefuture • plural
- nadgonifuture • singular • third-person
- nadgoniąfuture • plural • third-person
- nadgoni sięfuture • impersonal
- nadgoniłemmasculine • past • singular
- -(e)m nadgoniłmasculine • past • singular
- nadgoniłamfeminine • past • singular
- -(e)m nadgoniłafeminine • past • singular
- nadgoniłomneuter • past • singular
- -(e)m nadgoniłoneuter • past • singular
- nadgoniliśmypast • plural • virile
- -(e)śmy nadgonilipast • plural • virile
- nadgoniłyśmynonvirile • past • plural
- -(e)śmy nadgoniłynonvirile • past • plural
- nadgoniłeśmasculine • past • singular
- -(e)ś nadgoniłmasculine • past • singular
- nadgoniłaśfeminine • past • singular
- -(e)ś nadgoniłafeminine • past • singular
- nadgoniłośneuter • past • singular
- -(e)ś nadgoniłoneuter • past • singular
- nadgoniliściepast • plural • virile
- -(e)ście nadgonilipast • plural • virile
- nadgoniłyścienonvirile • past • plural
- -(e)ście nadgoniłynonvirile • past • plural
- nadgoniłmasculine • past • singular • third-person
- nadgoniłafeminine • past • singular • third-person
- nadgoniłoneuter • past • singular • third-person
- nadgonilipast • plural • third-person • virile
- nadgoniłynonvirile • past • plural • third-person
- nadgonionoimpersonal • past
- nadgoniłbymconditional • masculine • singular
- bym nadgoniłconditional • masculine • singular
- nadgoniłabymconditional • feminine • singular
- bym nadgoniłaconditional • feminine • singular
- nadgoniłobymconditional • neuter • singular
- bym nadgoniłoconditional • neuter • singular
- nadgonilibyśmyconditional • plural • virile
- byśmy nadgoniliconditional • plural • virile
- nadgoniłybyśmyconditional • nonvirile • plural
- byśmy nadgoniłyconditional • nonvirile • plural
- nadgoniłbyśconditional • masculine • singular
- byś nadgoniłconditional • masculine • singular
- nadgoniłabyśconditional • feminine • singular
- byś nadgoniłaconditional • feminine • singular
- nadgoniłobyśconditional • neuter • singular
- byś nadgoniłoconditional • neuter • singular
- nadgonilibyścieconditional • plural • virile
- byście nadgoniliconditional • plural • virile
- nadgoniłybyścieconditional • nonvirile • plural
- byście nadgoniłyconditional • nonvirile • plural
- nadgoniłbyconditional • masculine • singular • third-person
- by nadgoniłconditional • masculine • singular • third-person
- nadgoniłabyconditional • feminine • singular • third-person
- by nadgoniłaconditional • feminine • singular • third-person
- nadgoniłobyconditional • neuter • singular • third-person
- by nadgoniłoconditional • neuter • singular • third-person
- nadgonilibyconditional • plural • third-person • virile
- by nadgoniliconditional • plural • third-person • virile
- nadgoniłybyconditional • nonvirile • plural • third-person
- by nadgoniłyconditional • nonvirile • plural • third-person
- nadgoniono byconditional • impersonal
- niech nadgonięimperative • singular
- nadgońmyimperative • plural
- nadgońimperative • singular
- nadgońcieimperative • plural
- niech nadgoniimperative • singular • third-person
- niech nadgoniąimperative • plural • third-person
- nadgonionyadjectival • masculine • participle • passive • singular
- nadgonionaadjectival • feminine • participle • passive • singular
- nadgonioneadjectival • neuter • participle • passive • singular
- nadgonieniadjectival • participle • passive • plural • virile
- nadgonioneadjectival • nonvirile • participle • passive • plural
- nadgoniwszyadverbial • anterior • participle
- nadgonienienoun-from-verb
Conjugation
Infinitive:nadgonić
Other Forms
present passive:nadgoniony, nadgoniona, nadgonione, nadgonieni, nadgonione
present active:nadgoniwszy
Full conjugation of nadgonić →