доказуватиUkrainian conjugation
“to prove”/[dɔˈkazʊʋɐte]/imperfective
Aspect partner: доказа́ти
present
| 1st person singular | дока́зую |
|---|---|
| 2nd person singular | дока́зуєш |
| 3rd person singular | дока́зує |
| 1st person plural | дока́зуєм, дока́зуємо |
| 2nd person plural | дока́зуєте |
| 3rd person plural | дока́зують |
future
| 1st person singular | бу́ду дока́зувати, бу́ду дока́зувать, дока́зуватиму |
|---|---|
| 2nd person singular | бу́деш дока́зувати, бу́деш дока́зувать, дока́зуватимеш |
| 3rd person singular | бу́де дока́зувати, бу́де дока́зувать, дока́зуватиме |
| 1st person plural | бу́демо дока́зувати, бу́демо дока́зувать, дока́зуватимемо, дока́зуватимем |
| 2nd person plural | бу́дете дока́зувати, бу́дете дока́зувать, дока́зуватимете |
| 3rd person plural | бу́дуть дока́зувати, бу́дуть дока́зувать, дока́зуватимуть |
past
| masculine singular | дока́зував |
|---|---|
| feminine singular | дока́зувала |
| neuter singular | дока́зувало |
| plural | дока́зували |
imperative
| 2nd person singular | дока́зуй |
|---|---|
| 1st person plural | дока́зуймо |
| 2nd person plural | дока́зуйте |
Other forms
- дока́зуватиcanonical · imperfective
- dokázuvatyromanization
- доказа́тиperfective
- 2aclass
- дока́зуватиimperfective · infinitive
- дока́зуватьimperfective · infinitive
- дока́зуючиadverbial · imperfective · present
- дока́зувавшиadverbial · imperfective · past