відбитиUkrainian conjugation
“to beat off, to break off, to knock off (detach with blows; remove by hitting)”/[ʋʲidˈbɪte]/perfective
Aspect partner: відбива́ти
future
| 1st person singular | відіб'ю́ |
|---|---|
| 2nd person singular | відіб'є́ш |
| 3rd person singular | відіб'є́ |
| 1st person plural | відіб'є́м, відіб'ємо́ |
| 2nd person plural | відіб'єте́ |
| 3rd person plural | відіб'ю́ть |
past
| masculine singular | відби́в |
|---|---|
| feminine singular | відби́ла |
| neuter singular | відби́ло |
| plural | відби́ли |
imperative
| 2nd person singular | відби́й |
|---|---|
| 1st person plural | відби́ймо |
| 2nd person plural | відби́йте |
Other forms
- відби́тиcanonical · perfective
- vidbýtyromanization
- відбива́тиimperfective
- 11bclass
- відби́тиinfinitive · perfective
- відби́тьinfinitive · perfective
- відби́тийpassive · past · perfective
- impersonal: відби́тоpassive · past · perfective
- відби́вшиadverbial · past · perfective
- одби́тиalternative · obsolete