označovatCzech conjugation
“to mark, to label, to tag (to put an identifying mark on)”/[ˈoznat͡ʃovat]/
Aspect partner: označit
present
| 1st person singular | označuji, označuju |
|---|---|
| 2nd person singular | označuješ |
| 3rd person singular | označuje |
| 1st person plural | označujeme |
| 2nd person plural | označujete |
| 3rd person plural | označují, označujou |
imperative
| 2nd person singular | označuj |
|---|---|
| 1st person plural | označujme |
| 2nd person plural | označujte |
Other forms
- označitperfective
- označovatinfinitive
- označovatiinfinitive
- označovánínoun-from-verb
- označujemasculine · present · singular
- označujícfeminine · neuter · present · singular
- označujíceplural · present