jednotitCzech conjugation
“to unify”/[ˈjɛdnocɪt]/
present
| 1st person singular | jednotím |
|---|---|
| 2nd person singular | jednotíš |
| 3rd person singular | jednotí |
| 1st person plural | jednotíme |
| 2nd person plural | jednotíte |
| 3rd person plural | jednotí |
imperative
| 2nd person singular | jednoť |
|---|---|
| 1st person plural | jednoťme |
| 2nd person plural | jednoťte |
Other forms
- jednotitinfinitive
- jednotitiinfinitive
- jednocenínoun-from-verb
- jednotěmasculine · present · singular
- jednotícfeminine · neuter · present · singular
- jednotíceplural · present