výjev
/[ˈviːjɛf]/
Czechnoun
Definitions
- 1.scene (so much of a play as passes without change of locality or time)
Etymology
Deverbal from vyjevit.
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nominative | výjev | výjevy |
| Genitive | výjevu | výjevů |
| Dative | výjevu | výjevům |
| Accusative | výjev | výjevy |
| Vocative | výjeve | výjevy |
| Locative | výjevu | výjevech |
| Instrumental | výjevem | výjevy |
Nominative
Singular
výjev
Plural
výjevy
Genitive
Singular
výjevu
Plural
výjevů
Dative
Singular
výjevu
Plural
výjevům
Accusative
Singular
výjev
Plural
výjevy
Vocative
Singular
výjeve
Plural
výjevy
Locative
Singular
výjevu
Plural
výjevech
Instrumental
Singular
výjevem
Plural
výjevy