poničený
/[ˈpoɲɪt͡ʃɛniː]/
Czechadj
Definitions
- 1.damaged
No etymology recorded for this word.
Forms
- poničenějšícomparative
- nejponičenějšísuperlative
- poničenéfeminine • nominative
- poničenéinanimate • nominative
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nominative | poničený, poničená, poničené | poničení, poničená |
| Genitive | poničeného, poničené | poničených |
| Dative | poničenému, poničené | poničeným |
| Accusative | poničeného, poničený, poničenou, poničené | poničené, poničená |
| Locative | poničeném, poničené | poničených |
| Instrumental | poničeným, poničenou | poničenými |
Nominative
Singular
poničený, poničená, poničené
Plural
poničení, poničená
Genitive
Singular
poničeného, poničené
Plural
poničených
Dative
Singular
poničenému, poničené
Plural
poničeným
Accusative
Singular
poničeného, poničený, poničenou, poničené
Plural
poničené, poničená
Locative
Singular
poničeném, poničené
Plural
poničených
Instrumental
Singular
poničeným, poničenou
Plural
poničenými