gonič
//ɡǒniːt͡ʃ//
Serbo-Croatiannoun
Definitions
- 1.driver (of cattle)
- 2.beater (in a hunt)
- 3.hound, hunting dog
Forms
- gònīčanimate • canonical • masculine
- го̀нӣчcyrillic
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nominative | gònīč | goniči |
| Genitive | goníča | goniča |
| Dative | goniču | goničima |
| Accusative | goniča | goniče |
| Vocative | goniču | goniči |
| Locative | goniču | goničima |
| Instrumental | goničem | goničima |
Nominative
Singular
gònīč
Plural
goniči
Genitive
Singular
goníča
Plural
goniča
Dative
Singular
goniču
Plural
goničima
Accusative
Singular
goniča
Plural
goniče
Vocative
Singular
goniču
Plural
goniči
Locative
Singular
goniču
Plural
goničima
Instrumental
Singular
goničem
Plural
goničima