Definitions
- 1.person who counts something, e.g. a bank teller
bròjāč u banci
bank teller
- 2.meter, gauge, counter (device)
električni bròjāč
electricity meter
Etymology
From broj + -ač.
Forms
- bròjāčanimate • canonical • inanimate • masculine
- бро̀ја̄чcyrillic
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nominative | bròjāč | brojači |
| Genitive | brojáča | brojača |
| Dative | brojaču | brojačima |
| Accusative | brojača, brojač | brojače |
| Vocative | brojaču | brojači |
| Locative | brojaču | brojačima |
| Instrumental | brojačem | brojačima |
Nominative
Singular
bròjāč
Plural
brojači
Genitive
Singular
brojáča
Plural
brojača
Dative
Singular
brojaču
Plural
brojačima
Accusative
Singular
brojača, brojač
Plural
brojače
Vocative
Singular
brojaču
Plural
brojači
Locative
Singular
brojaču
Plural
brojačima
Instrumental
Singular
brojačem
Plural
brojačima