звонкий
[ˈzvonkʲɪj]adjRussian
Meanings
- 1sonorous, clear, soniferous
- 2resonant
- 3voiced
Declension
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nominative | — | зво́нкие |
| Genitive | — | зво́нких |
| Dative | — | зво́нким |
| Accusative | — | зво́нких, зво́нкие |
| Instrumental | — | зво́нкими |
| Prepositional | — | зво́нких |
Forms
- зво́нкий
- canonical
- zvónkij
- romanization
- (по)зво́нче
- comparative
- (по)звонче́е
- comparative
- (по)звонче́й
- comparative
- зво́нко
- adverb
- зво́нкость
- abstract-noun
- зво́нкий
- masculine, nominative
- зво́нкое
- neuter, nominative
- зво́нкая
- feminine, nominative
- зво́нкого
- genitive, masculine, neuter
- зво́нкой
- feminine, genitive
- зво́нкому
- dative, masculine, neuter
- зво́нкой
- dative, feminine
- зво́нкого
- accusative, animate, masculine
- зво́нкое
- accusative, neuter
- зво́нкую
- accusative, feminine
- зво́нкий
- accusative, inanimate, masculine
- зво́нким
- instrumental, masculine, neuter
- зво́нкой
- feminine, instrumental
- зво́нкою
- feminine, instrumental
- зво́нком
- masculine, neuter, prepositional
- зво́нкой
- feminine, prepositional
- зво́нок
- masculine, short-form
- зво́нко
- neuter, short-form
- звонка́
- feminine, short-form
- зво́нки
- plural, short-form
Origin
звон (zvon) + -кий (-kij)