podróżnik
//pɔˈdruʐ.ɲik//
Polishnoun
Definitions
- 1.traveller
Etymology
From podróż + -nik.
Forms
- podróżniczkafeminine
- podróżniczekdiminutive
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nominative | podróżnik | podróżnicy, podróżniki |
| Genitive | podróżnika | podróżników |
| Dative | podróżnikowi | podróżnikom |
| Accusative | podróżnika | podróżników |
| Instrumental | podróżnikiem | podróżnikami |
| Locative | podróżniku | podróżnikach |
| Vocative | podróżniku | podróżnicy |
Nominative
Singular
podróżnik
Plural
podróżnicy, podróżniki
Genitive
Singular
podróżnika
Plural
podróżników
Dative
Singular
podróżnikowi
Plural
podróżnikom
Accusative
Singular
podróżnika
Plural
podróżników
Instrumental
Singular
podróżnikiem
Plural
podróżnikami
Locative
Singular
podróżniku
Plural
podróżnikach
Vocative
Singular
podróżniku
Plural
podróżnicy