obdukcja
//ɔbˈduk.t͡sja//
Polishnoun
Definitions
- 1.autopsy (after-the-fact examination)
- 2.autopsy (dissection performed on a cadaver)
Etymology
Learned borrowing from Latin obductiō.
Forms
- obdukcyjnyadjective
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nominative | obdukcja | obdukcje |
| Genitive | obdukcji | obdukcji, obdukcyj (archaic) |
| Dative | obdukcji | obdukcjom |
| Accusative | obdukcję | obdukcje |
| Instrumental | obdukcją | obdukcjami |
| Locative | obdukcji | obdukcjach |
| Vocative | obdukcjo | obdukcje |
Nominative
Singular
obdukcja
Plural
obdukcje
Genitive
Singular
obdukcji
Plural
obdukcji, obdukcyj (archaic)
Dative
Singular
obdukcji
Plural
obdukcjom
Accusative
Singular
obdukcję
Plural
obdukcje
Instrumental
Singular
obdukcją
Plural
obdukcjami
Locative
Singular
obdukcji
Plural
obdukcjach
Vocative
Singular
obdukcjo
Plural
obdukcje