naszyjnik
//naˈʂɘj.ɲik//
Polishnoun
Definitions
- 1.necklace (article of jewelry that is worn around the neck)
Etymology
From na- + szyja + -nik.
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nominative | naszyjnik | naszyjniki |
| Genitive | naszyjnika | naszyjników |
| Dative | naszyjnikowi | naszyjnikom |
| Accusative | naszyjnik | naszyjniki |
| Instrumental | naszyjnikiem | naszyjnikami |
| Locative | naszyjniku | naszyjnikach |
| Vocative | naszyjniku | naszyjniki |
Nominative
Singular
naszyjnik
Plural
naszyjniki
Genitive
Singular
naszyjnika
Plural
naszyjników
Dative
Singular
naszyjnikowi
Plural
naszyjnikom
Accusative
Singular
naszyjnik
Plural
naszyjniki
Instrumental
Singular
naszyjnikiem
Plural
naszyjnikami
Locative
Singular
naszyjniku
Plural
naszyjnikach
Vocative
Singular
naszyjniku
Plural
naszyjniki