прокричатиUkrainian conjugation
“to cry out, to shout, to yell”/[prɔkreˈt͡ʃate]/perfective
future
| 1st person singular | прокричу́ |
|---|---|
| 2nd person singular | прокричи́ш |
| 3rd person singular | прокричи́ть |
| 1st person plural | прокричи́м, прокричимо́ |
| 2nd person plural | прокричите́ |
| 3rd person plural | прокрича́ть |
past
| masculine singular | прокрича́в |
|---|---|
| feminine singular | прокрича́ла |
| neuter singular | прокрича́ло |
| plural | прокрича́ли |
imperative
| 2nd person singular | прокричи́ |
|---|---|
| 1st person plural | прокричі́м, прокричі́мо |
| 2nd person plural | прокричі́ть |
Other forms
- прокрича́тиcanonical · perfective
- prokryčátyromanization
- 5bclass
- прокрича́тиinfinitive · perfective
- прокрича́тьinfinitive · perfective
- прокрича́вшиadverbial · past · perfective