добутиUkrainian conjugation

to procure, to obtain, to get/[doˈbute]/perfective

Aspect partner: добува́ти

future

1st person singularдобу́ду
2nd person singularдобу́деш
3rd person singularдобу́де
1st person pluralдобу́дем, добу́демо
2nd person pluralдобу́дете
3rd person pluralдобу́дуть

past

masculine singularдобу́в
feminine singularдобула́
neuter singularдобуло́
pluralдобули́

imperative

2nd person singularдобу́дь
1st person pluralдобу́дьмо
2nd person pluralдобу́дьте

Other forms

  • добу́тиcanonical · perfective
  • dobútyromanization
  • добува́тиimperfective
  • добу́тиinfinitive · perfective
  • добу́тьinfinitive · perfective
  • добу́тийpassive · past · perfective
  • impersonal: добу́тоpassive · past · perfective
  • добу́вшиadverbial · past · perfective