волитиUkrainian conjugation
“to wish, to will, to desire”/[ˈwɔɫete]/imperfective
present
| 1st person singular | во́лю |
|---|---|
| 2nd person singular | во́лиш |
| 3rd person singular | во́лить |
| 1st person plural | во́лим, во́лимо |
| 2nd person plural | во́лите |
| 3rd person plural | во́лять |
future
| 1st person singular | бу́ду во́лити, бу́ду во́лить, во́литиму |
|---|---|
| 2nd person singular | бу́деш во́лити, бу́деш во́лить, во́литимеш |
| 3rd person singular | бу́де во́лити, бу́де во́лить, во́литиме |
| 1st person plural | бу́демо во́лити, бу́демо во́лить, во́литимемо, во́литимем |
| 2nd person plural | бу́дете во́лити, бу́дете во́лить, во́литимете |
| 3rd person plural | бу́дуть во́лити, бу́дуть во́лить, во́литимуть |
past
| masculine singular | во́лив |
|---|---|
| feminine singular | во́лила |
| neuter singular | во́лило |
| plural | во́лили |
imperative
| 2nd person singular | воль |
|---|---|
| 1st person plural | во́льмо |
| 2nd person plural | во́льте |
Other forms
- во́литиcanonical · imperfective
- vólytyromanization
- 4aclass
- во́литиimperfective · infinitive
- во́литьimperfective · infinitive
- во́ленийimperfective · passive · past
- impersonal: во́леноimperfective · passive · past
- во́лячиadverbial · imperfective · present
- во́лившиadverbial · imperfective · past