обтечьRussian conjugation
“to flow around, to circumvent”/[ɐpˈtʲet͡ɕ]/perfective
Aspect partner: обтека́ть
future
| 1st person singular | обтеку́ |
|---|---|
| 2nd person singular | обтечёшь |
| 3rd person singular | обтечёт |
| 1st person plural | обтечём |
| 2nd person plural | обтечёте |
| 3rd person plural | обтеку́т |
past
| masculine singular | обтёк |
|---|---|
| feminine singular | обтекла́ |
| neuter singular | обтекло́ |
| plural | обтекли́ |
imperative
| 2nd person singular | обтеки́ |
|---|---|
| 2nd person plural | обтеки́те |
Other forms
- обте́чьcanonical · perfective
- obtéčʹromanization
- обтека́тьimperfective
- 8b/b perfective transitiveclass
- обте́чьinfinitive · perfective
- обтёкшийactive · participle · past
- обтёкшиadverbial · participle · past