pokajaćPolish conjugation
“to repent, to confess repentantly”//pɔˈka.jat͡ɕ//
Aspect partner: kajać
future
| 3rd person singular | pokaja |
|---|---|
| 3rd person plural | pokajają |
past
| 3rd person singular | pokajał, pokajała, pokajało |
|---|---|
| 3rd person plural | pokajali, pokajały |
| masculine singular | pokajałem, -(e)m pokajał, pokajałeś, -(e)ś pokajał |
| feminine singular | pokajałam, -(e)m pokajała, pokajałaś, -(e)ś pokajała |
| neuter singular | pokajałom, -(e)m pokajało, pokajałoś, -(e)ś pokajało |
| plural | pokajaliśmy, -(e)śmy pokajali, pokajałyśmy, -(e)śmy pokajały, pokajaliście, -(e)ście pokajali, pokajałyście, -(e)ście pokajały |
imperative
| 3rd person singular | niech pokaja |
|---|---|
| 3rd person plural | niech pokajają |
conditional
| 3rd person singular | pokajałby, by pokajał, pokajałaby, by pokajała, pokajałoby, by pokajało |
|---|---|
| 3rd person plural | pokajaliby, by pokajali, pokajałyby, by pokajały |
| masculine singular | pokajałbym, bym pokajał, pokajałbyś, byś pokajał |
| feminine singular | pokajałabym, bym pokajała, pokajałabyś, byś pokajała |
| neuter singular | pokajałobym, bym pokajało, pokajałobyś, byś pokajało |
| plural | pokajalibyśmy, byśmy pokajali, pokajałybyśmy, byśmy pokajały, pokajalibyście, byście pokajali, pokajałybyście, byście pokajały |
Other forms
- kajaćimperfective
- pokajaćinfinitive
- pokajamfuture · singular
- pokajamyfuture · plural
- pokajaszfuture · singular
- pokajaciefuture · plural
- pokaja sięfuture · impersonal
- pokajanoimpersonal · past
- pokajano byconditional · impersonal
- niech pokajamimperative · singular
- pokajajmyimperative · plural
- pokajajimperative · singular
- pokajajcieimperative · plural
- pokajanyadjectival · masculine · participle · passive · singular
- pokajanaadjectival · feminine · participle · passive · singular
- pokajaneadjectival · neuter · participle · passive · singular