połakomićPolish conjugation
“to covet, to help oneself”//pɔ.waˈkɔ.mit͡ɕ//
future
| 3rd person singular | połakomi |
|---|---|
| 3rd person plural | połakomią |
past
| 3rd person singular | połakomił, połakomiła, połakomiło |
|---|---|
| 3rd person plural | połakomili, połakomiły |
| masculine singular | połakomiłem, -(e)m połakomił, połakomiłeś, -(e)ś połakomił |
| feminine singular | połakomiłam, -(e)m połakomiła, połakomiłaś, -(e)ś połakomiła |
| neuter singular | połakomiłom, -(e)m połakomiło, połakomiłoś, -(e)ś połakomiło |
| plural | połakomiliśmy, -(e)śmy połakomili, połakomiłyśmy, -(e)śmy połakomiły, połakomiliście, -(e)ście połakomili, połakomiłyście, -(e)ście połakomiły |
imperative
| 3rd person singular | niech połakomi |
|---|---|
| 3rd person plural | niech połakomią |
conditional
| 3rd person singular | połakomiłby, by połakomił, połakomiłaby, by połakomiła, połakomiłoby, by połakomiło |
|---|---|
| 3rd person plural | połakomiliby, by połakomili, połakomiłyby, by połakomiły |
| masculine singular | połakomiłbym, bym połakomił, połakomiłbyś, byś połakomił |
| feminine singular | połakomiłabym, bym połakomiła, połakomiłabyś, byś połakomiła |
| neuter singular | połakomiłobym, bym połakomiło, połakomiłobyś, byś połakomiło |
| plural | połakomilibyśmy, byśmy połakomili, połakomiłybyśmy, byśmy połakomiły, połakomilibyście, byście połakomili, połakomiłybyście, byście połakomiły |
Other forms
- połakomićinfinitive
- połakomięfuture · singular
- połakomimyfuture · plural
- połakomiszfuture · singular
- połakomiciefuture · plural
- połakomi sięfuture · impersonal
- połakomionoimpersonal · past
- połakomiono byconditional · impersonal
- niech połakomięimperative · singular
- połakommyimperative · plural
- połakomimperative · singular
- połakomcieimperative · plural
- połakomiwszyadverbial · anterior · participle
- połakomienienoun-from-verb