rozkližovatCzech conjugation
“imperfective form of rozklížit”/[ˈrosklɪʒovat]/
present
| 1st person singular | rozkližuji, rozkližuju |
|---|---|
| 2nd person singular | rozkližuješ |
| 3rd person singular | rozkližuje |
| 1st person plural | rozkližujeme |
| 2nd person plural | rozkližujete |
| 3rd person plural | rozkližují, rozkližujou |
imperative
| 2nd person singular | rozkližuj |
|---|---|
| 1st person plural | rozkližujme |
| 2nd person plural | rozkližujte |
Other forms
- rozkližovatiinfinitive
- rozkližovánínoun-from-verb
- rozkližujemasculine · present · singular
- rozkližujícfeminine · neuter · present · singular
- rozkližujíceplural · present
- rozkližovatinfinitive