otužovatCzech conjugation
“imperfective form of otužit”/[ˈotuʒovat]/
present
| 1st person singular | otužuji, otužuju |
|---|---|
| 2nd person singular | otužuješ |
| 3rd person singular | otužuje |
| 1st person plural | otužujeme |
| 2nd person plural | otužujete |
| 3rd person plural | otužují, otužujou |
imperative
| 2nd person singular | otužuj |
|---|---|
| 1st person plural | otužujme |
| 2nd person plural | otužujte |
Other forms
- otužovatinfinitive
- otužovatiinfinitive
- otužujemasculine · present · singular
- otužujícfeminine · neuter · present · singular
- otužujíceplural · present