ukončení
/[ˈukont͡ʃɛɲiː]/
Czechnoun
Definitions
- 1.verbal noun of ukončit
- 2.end, ending, termination, cessation
Etymology
From ukončit + -ení.
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nominative | ukončení | ukončení |
| Genitive | ukončení | ukončení |
| Dative | ukončení | ukončením |
| Accusative | ukončení | ukončení |
| Vocative | ukončení | ukončení |
| Locative | ukončení | ukončeních |
| Instrumental | ukončením | ukončeními |
Nominative
Singular
ukončení
Plural
ukončení
Genitive
Singular
ukončení
Plural
ukončení
Dative
Singular
ukončení
Plural
ukončením
Accusative
Singular
ukončení
Plural
ukončení
Vocative
Singular
ukončení
Plural
ukončení
Locative
Singular
ukončení
Plural
ukončeních
Instrumental
Singular
ukončením
Plural
ukončeními