odjíždět
/[ˈodjiːʒɟɛt]/
Czechverb
Definitions
- 1.to depart by vehicle
Synonyms & related words
Etymology
From od- + jezdit.
Forms
- odjetperfective
- odjíždětinfinitive
- odjíždětiinfinitive
- odjížděnínoun-from-verb
- odjíždímfirst-person • indicative • singular
- odjíždímefirst-person • indicative • plural
- -first-person • imperative • singular
- odjíždějmefirst-person • imperative • plural
- odjíždíšindicative • second-person • singular
- odjíždíteindicative • plural • second-person
- odjíždějimperative • second-person • singular
- odjíždějteimperative • plural • second-person
- odjíždíindicative • singular • third-person
- odjíždějíindicative • plural • third-person
- odjíždíindicative • plural • third-person
- -imperative • singular • third-person
- -imperative • plural • third-person
- odjíždějemasculine • present • singular
- -masculine • past • singular
- odjíždějícfeminine • neuter • present • singular
- -feminine • neuter • past • singular
- odjíždějíceplural • present
- -past • plural
Conjugation
Infinitive:odjíždět, odjížděti
| I | odjíždím |
| we | odjíždíme |
| you (sg) | odjíždíš |
| you (pl) | odjíždíte |
| he/she/it | odjíždí |
| they | odjíždějí, odjíždí |
I
odjíždím
we
odjíždíme
you (sg)
odjíždíš
you (pl)
odjíždíte
he/she/it
odjíždí
they
odjíždějí, odjíždí
Full conjugation of odjíždět →