hospodin
[ˈɦospoɟɪn]nounCzech
Meanings
- 1obsoletelord, master
Declension
| Case | Singular | Plural |
|---|---|---|
| Nominative | hospodin | hospodinové |
| Genitive | hospodina | hospodinů |
| Dative | hospodinovi, hospodinu | hospodinům |
| Accusative | hospodina | hospodiny |
| Vocative | hospodine | hospodinové |
| Locative | hospodinovi, hospodinu | hospodinech |
| Instrumental | hospodinem | hospodiny |
Origin
Inherited from Old Czech hospod, hospodin, from Proto-Slavic *gospodь.